Kako je to postalo uobičajeno i ove godine, u lijepom duhovnom ozračju, na Majčin dan u našoj župi proslavili smo sakrament prve svete pričesti. Daljnja priprema, uz obiteljski vjerski odgoj, školski vjeronauk započela je i župnim vjeronaukom od 1. razreda osnovne škole. Dolaskom u 3. razred priprema je postala intezivnija. Ovogodišnje geslo naše prva sv. pričesti bilo je prožeto temom božjeg milosrđa pa je iznad oltara visio natpis “BUDITE MILOSRDNI JEDNI DRUGIMA”. Prvopričesnici su prije evanđelja krasnoslovili o duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Poslužili smo se stihovima gosp. Nikše Krpetića koji je za svako djelo milosrđa, duhovnog ili tjelesnog napisao po dvije kitice pjesme. Tako je prije evanđelja izlazilo po dvoje prvopričesnika. Jedan prvopričesnik ili prvopričesnica je recitirao jednu kiticu pjesme o djelu milosrđa, a drugi je prvopričesnik ili prvopričesnica nosio sličice prvopričesnika koje su naše vrijedne djevojke lijepile na sliku Božanskog milosrđa. Veoma lijep je bio osjećaj vidjeti sličice prvopričesnika zalijepljene na zrake koje idu iz srca Milosrdnog Isusa. Uslijedio je navještaj Riječi Božje i propovijed u kojoj je don Ivan između ostalog kazao: Isus najavljuje učenicima odlazak s ovoga svijeta. I on je otišao, uzašao na nebo, ali ostao je, kako kaže, da nas ne ostavi siročadima. Poslao nam je Duha Svetoga i ostao je s nama u svojoj Riječi te u svome Tijelu i Krvi. I ne samo na takav način, Krist ostaje u svijetu i po nama jer smo mi udovi njegova tijela, mi smo sol zemlje, mi smo, ti i ja, ponos njegov ili sramota njegova. Mi smo – Tijelo Kristovo. Sv. Tereza Avilska kaže: „Krist nema tijela na zemlji doli naših tijela. Nema ruku do li naših ruku. Nema nogu do li naših nogu. Vaše su oči, oči kroz koje milosrđe Kristovo gleda na ovaj ranjeni svijet. Vaše su noge, noge na kojima Krist ide unaokolo čineći dobro. Vaše su ruke, ruke kojima Krist sada blagoslivlja.“ To je ono što bismo trebali činiti kroz tjelesna djela milosrđa. Nakon propovijedi, umjesto vjerovanja bila je obnova krsnih obećanja s upaljenim prvopričesničkim svijećama. Uslijedio je nastavak sv. mise, najvažniji trenutak primanje Isusa sv. pričešću u svoje srce te zahvala na tom prekrasnom daru.
