Blagdan sv. Mihovila, zaštitnika naše župe, proslavili smo svečano i ove godine. Trodnevnicu, uoči samog blagdana vodili su naš župnik don Ivan i župnik župe sv. Kaja don Darko Matijević. Prvog dana trodnevnice, posluživši se evanđeljem od dana, don Ivan je govorio o nedostatnom i polovičnom poznavanju Isusa Krista naglasivši da baš iz toga proistječe problem. Rekao je da kada bismo mi znali tko je uistinu Isus za nas da bismo se drugačije ponašali i svjedočili naše kršćanstvo. Tada bismo znali da Bog „ne postoji“ bez križa što je Isus na poseban način naglasio u današnjem evanđelju. Drugog dana trodnevnice don Darko je govorio o arkanđelima čija imena ne govore kako se zovu, nego o njihovoj službi. On služe kako Bogu, tako i čovjeku. Nastavio je govoriti o, ne toliko ljudskoj zloći, koliko o ljudskoj ranjenosti. Na početku euharistijskog slavlja, trećeg dana trodnevnice propovjednik don Darko, imajući na umu evanđelje o bogatašu i Lazaru, podsjetio nas je na našu ravnodušnost i neosjetljivost za druge. U propovijedi je istaknuo mukotrpan put sv. Pavla u svjedočenju Isusa Krista i njegovoj kabanici opterećenoj velikom žrtvom, poniženjima i patnjama koje je Pavao podnio za Krista upitavši se: što smo i koliko mi spremni, svatko od nas, podnijeti za Krista. Na sam blagdan sv. Mihovila drugu jutarnju sv. misu predslavio je naš don Jakoslav, misionar u Ugandi. S osmijehom na licu i radošću u srcu govorio je o sv. Mihovilu kao o „pozivu i izazovu za svakoga od nas“. Istaknuo je kako trenutak otpada palih anđela „nije tek nebeska drama iz prošlosti“. To je drama koja se događa i danas, u našim životima. I danas čovjek često želi biti kao Bog – sam sebi zakon, sam sebi mjerilo dobra i zla. Koliko puta čujemo rečenicu:”;Ja ću sam odlučiti što je dobro za mene, ne treba mi nitko govoriti, pa ni Bog.”; Ali sv. Mihovil nas podsjeća da takav stav vodi u pad, u tamu, u gubitak istinskog života.“ Homiliju je završio molitvom, obraćanjem sv. Mihovilu rekavši:
„Sveti Mihovile, arkanđele, uči nas da pred zlom ne stojimo u strahu, nego u vjeri. Uči nas da budemo hrabri borci za dobro, za istinu i za ljubav. Pomogni nam da uvijek iznova u srcu izgovaramo: “;Tko je kao Bog?;” i da time svjedočimo svijetu da je Bog jedini Gospodar našega života.“ Trodnevnicu su pjesmom uveličali mješoviti župni zbor, zajednica Dobri pastir i VIS Mihael. Noć uoči blagdana bilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Prof. dr. don Ivan Lovrić predslavio je večernje svečano euharistijsko slavlje. U propovijedi je govorio je kako anđeli, kao duhovna bića, itekako utječu na nas. Oni imaju svoju misiju, poslanje. Tako je Mihael božji poslanik u borbi protiv zla, sotone. Zatim je spomenuo tri najvažnija mjesta u svijetu posvećena sv. Mihaelu. Castel Sant’ Angelo i most sv. Mihaela u Rimu. Zatim ono na brdu Gargano u mjestu koje nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Brdo svetog anđela, u predivnoj špilji, na jugoistoku Italije te u Francuskoj Planina sv. Mihaela. Nastavio je don Ivan homiliju kazavši kako nas sv. Mihovil uči pristojnosti. To je onaj slučaj kad je đavao tražio Mojsijevo tijelo, budući da je Mojsije ubojica, ubio je jednog Egipćanina, Mihael mu nije ništa ružno rekao
nego: „Suzbio te Gospodin“. Iako je riječ o đavlu, Mihael je pristojan. A, nažalost, toliko je nepristojnosti i psovke u našem narodu. Prof. Lovrić nas poziva: „Vladajmo sa svojim jezikom. Jezik je najmanji organ, a može učiniti najveću štetu. Jezikom se ubija drugoga. Ogovarat ga, klevetat, ne daj Bože. I na taj način ubiti čovjeka. Jer će izgubiti dobar glas. Kad završiš u novinama da si nešto učinio, možeš se pravdati, može te i sud osloboditi, okaljan si i teško je vratiti dobar glas.“ U nastavku je don
Ivan govorio o prihvaćanju križa rekavši kako je Isus mogao sići s križa, a nije to učinio zbog toga što nije došao spasiti sebe nego nas. Tijekom čitavom vremena priprave i na sam blagdan bila je prigoda za sv. ispovijed. Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao župni mješoviti zbor pod vodstvom č. s. Marinele.
