Naša župa sv. Mihovila ark. svečano je proslavila Gospu Karmelsku u srijedu 16. srpnja svečanom procesijom i misom koja je, zbog gradnje pastoralnog centra, ove godine slavljena u župnoj crkvi. Misno slavlje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Proslava je započela svečanom procesijom kroz župu. Gospin kip su nosili bosi mladići u čarapama uz pratnji osam djevojčica u narodnim nošnjama. Sudjelovali su ministranti, djeca koja su pred kip bacala latice cvijeća te brojni vjernici uz članove Vijeća mjesnog odbora Kaštel Kambelovca, zajednice župnog Caritasa, kulturno umjetničkih društava „Karol Wojtyla“, Udruge umirovljenika „Lažani“, Hrvatskog veslačkog kluba „Marina Kaštela“, Kaštelanskog dječjeg kazališta „Škatula“ te molitvenih zajednica „Marijina legija“, „Dobri pastir“ i „Sveti Lazar“. Po završetku procesije započelo je misno slavlje koje je pjevanjem animirao mješoviti župni zbor pod vodstvo č.s. Marinele Delonga. U propovijedi msgr. Zdenko Križić podsjetio nas je kako je nastao red karmelićana. Pustinjaci na brdu Karmel su otišli sagraditi kapelicu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji te se nazvali njenom braćom, to jest Braća Blažene Djevice Marije. Nisu bili braća po krvi, već po ljubavi i vjeri. Kapelicu su sagradili baš na brdu Karmel jer je tamo molio i djelovao prorok Ilija. Jednom je prorok Ilija na tom brdu molio za kišu jer je bila velika suša. Prorok Ilija tri i pol godine moli za kišu te sedam puta šalje mladića na najveće brdo da provjeri ima li oblaka. Tek nakon sedmog puta dolazi kiša. Ovdje nam biskup naglašava kako nije lako ustrajati u molitvi kad imamo osjećaj da Bog ne odgovara. Ljudi inače odustanu jer misle da im je Bog okrenuo leđa, a prorok Ilija nakon toliko vremena ne misli tako nego ustraje u molitvi. Šalje mladića sedam puta, a po njegovoj vjeri činio bi i pedeset puta. Da je slučajno odustao nakon dva-tri puta, zemlja bi presušila. Kaže biskup: “Draga braćo i sestre, zato mi moramo ustrajati u molitvi. Tko bi to od nas sedam puta kao i ovaj mladić išao na vrh gore? Ugledajmo se na ovog mladića koji je slušao Iliju. Ljudi odustanu od molitve pod onim geslom – sve će završiti kako je suđeno. Ustrajna molitva treba biti znak vjere, ljubavi i nade.” Poručio je kako se treba ugledati na Mariju koja je stajala ispod križa, ništa nije razumjela i strašno je patila, ali se i dalje grčevito držala Boga. Takva nam je majka poslana od Isusa da nam bude majka i da se u patnji brine za svoju djecu. Pri kraju propovijedi biskup je rekao: “Kao što dijete spontano bježi majci, u njoj tražeći pomoć i utjehu, tako se i mi, braćo i sestre, utječimo našoj nebeskoj Majci.” Nadbiskup je propovijed završio posvetnom molitvom kardinala Franje Kuharića kojom se hrvatski narod povjerava zaštiti Majke Božje. Na kraju misnog slavlja župnik se zahvalio najprije Bogu, Nebeskoj majci, velikom broju župljana koji su pomogli pri ovoj, kako je nazvao mini duhovnoj župnoj obnovi, osobito imajući na umu veliki broj vjernika koji se ispovjedio, kako za vrijeme trodnevnice, tako i na sam blagdan. Don Ivan je pozvao nadbiskupa i sljedeće godine na proslavu kada će župa proslaviti 100. obljetnicu posvete župne crkve. Naime, župna crkva sv. Mihovila ark. i Martina biskupa posvećena je 1926. godine na uočnicu Gospe Karmelske. Nadbiskup je poziv radosno prihvatio. Prije samog otpusta nadbiskup je posebno blagoslovio djeca nakon čega smo pozdravili Lijepu našu.
Anita Ivković
