Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, danas, u petak 27. lipnja, u crkvama i
kapelama diljem Hrvatske s početkom u 19 sati i naša je župna zajednica bila
dionikom posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetomu Srcu Isusovu. Danas je
više od tri milijuna i 200 tisuća katolika u Hrvatskoj imalo mogućnost na jubilejski
poziv svih hrvatskih nadbiskupa i biskupa predat svoje srce Srcu Isusovu kao zalog
budućnosti naroda i Crkve. Naši biskupi su pripremili tekst posvetne molitve koja se
večeras, a dopodne s onima kojima to nije bilo moguće navečer, izgovarala u
crkvama diljem domovine. I na jutarnjoj sv. misi imali smo posvetu. Večernje slavlje
je započelo petominutnim zvonjenjem kako naših, tako zvona svih crkava u
Hrvatskoj. Posljednja velika posveta svijeta 1899. godine, a 1900. i hrvatske mladeži
Presvetomu Srcu Isusovu, dogodila se za vrijeme pape Lava XIII. na prijelazu iz 19.
u 20. stoljeće, a evo, ova današnja za njegova nasljednika Lava XIV., što ne može
biti slučajno. Na završetku svečanog misnog slavlja, po preporuci naši biskupa i
nadbiskupa, nakon popričesne molitve, don Ivan je klečeći s vjernim božjim pukom
izmolio posvetnu molitvu pred kipom Presvetog Srca Isusova. Kip je to kojeg su
Kambelovčani nabavili prigodom jubileja tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva. Djelo
je to Tomislava Kukoča, Splićanina. Blagoslovio ga je ondašnji župnik don Mijo
Dražin 22. ožujka 1925. Jedna od deset molitava posvete molitva je broj 7, molitva
za naše obitelji, svećenike, redovnike, redovnice, našu nadbiskupiju i župe, očeve i
majke, zaručnike, djecu i mlade te bolesne i nemoćne: „ Presveto Srce, prepuno
sućuti i nježnosti, posvećujemo ti hrvatske obitelji da budu ozračja: prihvaćanja
života, uzajamnoga poštivanja i opraštanja, kućne Crkve i rasadišta ljubavi.
Posvećujemo ti sve koje si pozvao da te nasljeduju u svećeništvu i redovništvu ili da
ti u Crkvi služe u skladu s milosnim darovima tvoje proročke svećeničke i kraljevske
službe. Posvećujemo ti naše biskupije i župe, redovničke i druge vjerničke zajednice,
da ih svojom prisutnošću trajno obnavljaš te budemo sve više svjetlo svijeta i sol
zemlje. Posvećujemo ti očeve i majke, supružnike i zaručnike; ražari im srca za
uzajamno darivanje; čuvaj ih u neokrnjenoj vjernosti i udijeli im onu istu ljubav kojom
ti ljubiš svoju Crkvu. Posvećujemo ti djecu i mlade da se u tebi raduju i ostanu tvoji
prijatelji; da se u svojim traženjima ne izgube nego rastu u vjeri i kršćanskim
krjepostima očiju i srca ispunjenih snovima i nadom. Posvećujemo ti naše bolesne i
nemoćne da u svojim trpljenjima prepoznaju dioništvo u djelu spasenja koje si
dovršio na križu i da pod svojim križevima ne padnu u malodušje. Zahvalni za
njihovu mudrost i prenošenje vjere posvećujemo ti starce i starice; udijeli im odmor i
vedrinu u svojoj ljubavi da budu i ostanu otvoreni radosnoj nadi. Posvećujemo ti ljude
koji predano i odgovorno rade u raznim područjima hrvatskoga društva da u tebi
pronalaze snagu za kršćansko svjedočenje. Na sve nas izlij svoj blagoslov da ti naša
posveta omilia naš život bude na čast i hvalu tvoga imena.“ Svaku molitvu smo
završavali pjevanjem. „Isuse blaga i milosrdna srca. Učini srce moje po srcu svome.“
Kao i u našoj župnoj crkvi tako i u svim drugim crkvama, uz mnoštvo naroda, diljem
Hrvatske bio je ovo dan za pamćenje, dan za povijest.
