Bitni, konstitutivni dio svake župe zajednice jesu njezini vjernici. Stoga je njihovo sudjelovanje, u bilo kojem djelu života župe, od presudne važnosti za bilo kakav napredak župe. Kao i sve ostale župe i naša župna zajednica, župa sv. Mihovila ark., ima veliki broja laika koji na svoj način doprinose duhovnom rastu i njenom boljitku. Uz dva zbora i dva benda, tri molitvene zajednice imamo i župnu zajednicu, pedesetak žena i nekoliko muškaraca, koje dva puta tjedno, kada ih dođe red, čiste crkvu. To je otprilike dva puta godišnje. Uz njih su i članovi župnog karitasa koji svake prve nedjelje u mjesecu pripremaju kolače i dežuraju kako bi prihvatili pomoć naših župljana za najugroženije članove naše župne zajednice te nedjeljom spremaju i nose ručak u prenoćište za beskućnike u Kaštel Gomilici. Kao znak zahvalnosti, priznanja i pažnje njih, svoje pastoralne suradnice i suradnike, župnik svako dvije godine poziva na prigodno hodočašće, što je učinio i u subotu. 15. studenog. Pozvao ih je na, nazovimo ga tako, nagradno hodočašće u Međugorje. U pismu kojim ih poziva na hodočašće don Ivan piše: „Od srca vam hvala na vašoj zauzetosti, žrtvi i sebedarju što činite za našu župu. Ovo hodočašće je čin moje iskrene i velike zahvalnosti za dar ljubavi koju darujete našoj župi i najpotrebnijima.“ Dvadesetak gospođa se zahvalilo na pozivu jer zbog obiteljskih obveza, zdravstvenih problema ili nastupu župnog mješovitog zbora u Sarajevu, koji je organiziran u isto vrijeme, nisu mogle ići s nama. Tako nas je na naše hodočašće krenulo četrdeset. Molitva krunice, pohod brdu ukazanja i sv. misa bili su obilato bogatstvo hrane za dušu, kako bismo se nakon toga počastili ručkom na kojem su prednjačili pršut, uštipci, maslo i kajmak. Ovo hodočašće za okrepu i duše i tijela učvrstilo je naše zajedništvo i spremnost da osobnom požrtvovnošću i sebedarjem našu župu i dalje pokušamo učiniti što sretnijom zajednicom svih župljana.
