Od 13. do 17. 4. 2026. župljani župe sv. Mihovila ark. Kaštel Kambelovac sa svojim
župnikom don Ivanom i vjernici okolnih kaštelanskih župa te župe iz Dugopolja, praćenih
don župnikom don Mijom Grozdanićem, hodočastili su Majci Božjoj u Lurd. Hodočašće pod
stručnim vodstvom Monike Režić, organizirala je turistička agencija Quo vadis. Na ovo
petodnevno hodočašće zrakoplovom je krenulo168 vjernika punih nade, želja, molitve i
zahvalnosti našoj majci, Gospi Lurdskoj. Poslije ugodnog dvosatnog leta na kojem se od
prvog trena osjećala neka blagoslovljena atmosfera, prožeta molitvom i pjesmom slavljenja
Gospodina, dotakli smo tlo tog svetog mjesta pod francuskim nebom. Gospa je tako izabrala.
Ukazala se maloj, sirotoj djevojčici Bernardici Soubirous, u špilji Massabielle u Lurdu i
predstavila se kao Bezgrešno Začeće. Mjesto ukazanja postalo je mjestom zavjetovanja,
molitve i zahvaljivanja zbog svega dobrog što se po zagovoru Gospe Lurdske događa.
Na putu od zračne luke do Lurda, prolazi se kroz malo mjesto Bartres, gdje je Bernardica na
padinama pirinejskih proplanaka čuvala ovce, radila i pomagala svojim roditeljima da prežive
teška vremena kad otac obitelji nije imao posla. Zato je naša prva hodočasnika stanica bio
upravo mali gradić Bartres. Planinskim putem, blagog uspona došli smo do mjesta na kojem
u izvornom obliku stoji kućica, pojata u koju bi se Bernardica zajedno sa ovcama sklanjala u
slučaju neke vremenske nepogode. Tu smo svetu Bernardicu počastili molitvom i pjesmom.
Spustili smo se do centra mjesta, istim onim putevima kojima je i ona odlazila do kuće u
kojoj je živjela s obitelji svoje kume i dojilje. U crkvi posvećenoj svetom Ivanu Krstitelju za
hodočasnike naši duhovnici don Ivan i don Mijo služili su svetu misu s nakanom za svu našu
djecu, da ih Isus Krist i Gospa Lurdska vodi pravim putem, da budu ustrajni poput
Bernardice, da se ne izgube u opasnostima koje na njih vrebaju. Ljubljenjem i dodirivanjem
relikvije svete Bernardice završili smo posjet Bartresu. Poslije smještaja i večere u hotelu,
kupili smo svijeće i u 21 sat zajedno sa tisućama hodočasnika sa svih strana svijeta bili
sudionici veličanstvene procesije. Poseban trenutak tijekom procesije je kada se iz tisuća grla
zaori “Ave Maria, Ave Maria”, a tisuće svijeća uzdignutih u zrak osvijetli noć. Samo prvu
večer je rosila kišica, svi ostali dani hodočašća su bili vedri i sunčani. Drugi dan hodočašća
počeo je jutarnjom misom u crkvi svetog Josipa s nakanom za duhovno vodstvo ovog
hodočašća i po vlastitim nakanama. Poslije doručka, prema programu organiziran je
jednodnevni izlet na Pirineje gdje je upravo bio najavljeni snijeg. Iako je uspon bio
povremeno naporan, hodočasnici su uživali u prirodnoj ljepoti i svježem zraku, a posebno
kada im se kroz stijenje pojavio slap, jedan od najviših Europi. Hodočasnici su ga
pozdravili pjesmom. I drugi dan hodočašća završio je procesijom sa svijećama. U prohladno
treće jutro, dok još ni svanulo nije, na jutarnju misu u špilji ukazanja ispratio nas je svježi
zrak i buka rijeke Gave. Posebno i veličanstveno je biti na mjestu gdje se Gospa ukazivala
Bernardici, čak 18 puta. Misa je prikazana po našim nakanama. Najprije duhovno
okrijepljeni, a onda i doručkom, krenuli smo putevima kojima je kao djevojčica hodala sveta
Bernardica. Na mjestu gdje je danas trg i spomenik poginulima u ratu, bila je crkva u kojoj je
sveta Bernardica krštena. Kako je crkva bila sagrađena od drva, izgorjela je do temelja.
Spašen je dio Bernardicinog krsnog lista i kamena krstionica. Krstionica je prenesena u
novosagrađenu crkvu Presvetog srca Isusova.
Don Mijo nas je pozvao da se sjetimo datuma svog krštenja, jer čina se sigurno malo tko
sjeća. Za nas su to odlučili naši kumovi i roditelji. Nakon što smo na njegov prijedlog izabrali
kuma ili kumu, obnovili smo krsni savez s Bogom. Ponovo smo kršteni, svojevoljno se
odrekli sotone i izrazili čvrstu vjeru u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj crkvi.
Sljedeća zanimljivost je muzej, kuća u kojoj je Bernardica živjela i mlin u kojem žive
potomci njene obitelji. Slobodno vrijeme od šetnje Bernardicinim putevima i zakazanog
“kupanja” u lurdskoj vodi koja izvire u špilji, proveli smo u šetnji gradom. U crkvi svetog
Maksimilijana Colbea hodočasnici su nazočili klanjanju i na kraju su don Ivan I don Mijo
svima udijelili bolesničko pomazanje. Četvrti dan je počeo misnim slavljem u crkvi svetog
Kuzme i Damjana na kojoj smo u don Ivanovoj propovijedi mogli osjetiti zabrinutost za
odnose između djece i roditelja. Preporuka i savjet, da ljubav moramo iskazivati prema svojoj
djeci, ali tako da djeca budu naš blagoslov i bogatstvo, a ne božanstvo. Prisjetili smo se kako
je baš na ovaj dan, 16.4. 1879. godine, u 36. godini, iscrpljena teškom bolešću, sveta
Bernardica rođena za nebo. Slijedio je križni put na brdu Espelugues, prošli smo svih 14
postaja Isusovog križnoga puta, muke i smrti na križu. Na svakoj postaji na emotivan način,
hodočasnici su iskazivali svoje suosjećanje s Isusovom patnjom i zahvalnost što nas je spasio,
oslobodio od grijeha i osigurao život vječni. U arkadi gdje se pale zavjetne svijeće, i mi
hodočasnici župe svetog Mihovila arkanđela, zapalili smo svijeću i izgovorili Gospi sve svoje
preporuke, molbe, molitve u osobno ime i ime svih župljana našeg Kaštel Kambelovca.
Hodočašće je do utančine isplanirano i već je bilo vrijeme da idemo na kupanje i umivanje u
lurdskoj vodi koja ima iscjeliteljsku moć, o čemu postoje brojna svjedočanstva. Svatko od
hodočasnika ima svoja očekivanja. Preko mosta, na drugoj obali rijeke Gave, ispred kapele
trajnog euharistijskog klanjanja, spremna je procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom i
bolesnicima. Kad su prešli most, uključili smo se u kolonu do podzemne bazilike Pia X,
nazočili klanjanju I primili blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. U 21 sat
sudjelovali smo u posljednjoj krunici sa svijećama na ovom našem hodočašću. Hodočasnici,
pjevači naše župe su molili Zdravo Marijo i pjevali pjesmu Gospi Lurdskoj.
Zadnji, peti dan hodočašća imali smo jutarnju misu u Gornjoj Bazilici, Bazilici Bezgrešnog
Začeća, koja je sagrađena iznad Kripte, prve podignute građevine. U Kripti se nalaze
mramorne ploče postavljene od obitelji u znak zahvale za ozdravljenja i ostala čuda po
zagovoru Gospe Lurdske. Na vrhu Kripte dominira zlatna kruna ukrašena dragulja, dar
francuskih žena. Turističkim vlakom provozali smo se ulicama Lurda, posjetili muzej
voštanih figura svete Bernardice, Isusovog križnoga puta, posljednje večere…
Teško je reći što je najljepše i što je pobralo najviše emocija na ovom hodočašću, ali za
zadnji dan, mogao bi tu ocjenu dobiti Musee du Petit Lourdes i autor, umjetnik Georges
Simonin koji je na 1000 m² izradio minijature, cijeli grad kakav je bio za života Bernardice u
vrijeme Gospinog ukazanja. Slatko umorni u ranim popodnevnim satima napustili smo Lurd.
U zračnoj luci do polaska zrakoplova, pjevalo se i slavilo Gospodina Isusa Krista. Pjevalo se i
u zrakoplovu, s rukama u zraku “ Jer velik si, činiš djela velika, nitko nije kao ti Isuse”.
Hodočašća, nas ljude čine boljima. Nekoliko zajedno provedenih dana u molitvi, pjesmi i
slavljenju Gospodina, Duh Sveti omekša naša srca, otkrije da smo u dubini duše dobri, blagi,
razumni, spremni pomagati jedni drugima. Bilo je ovo još jedno vrlo nadahnuto hodočašće, s
puno sadržaja od kojih se nijedan nije smio propustiti. Hvala svim hodočasnicima,
duhovnom vodstvu koje nas je usmjeravalo. Hvala Moniki koja je složila lijep i zanimljiv
program i svima koji su nas sviranjem i pjesmom vodili kroz ovih pet dana.
Marija Smoljo
