Na uskrsni ponedjeljak u kasnim večernjim satima, ispraćeni obilnom kišom, zajedno sa svojim župnikom,a u organizaciji turističke agencije G-tour iz Međugorja nas 45 uputili smo se na hodočašće: “Putevima sv. Franje.”
U ranim jutarnjim satima stigli smo u Padovu, grad Sv. Ante, sveca cijelog svijeta. Velebno svetište- bazilika potječe od 13. stoljeća i u njoj počivaju zemni ostaci omiljenog sveca. Kapela Gospe Moro izravno je vezana za svetčev život jer je u njoj slavio misu, propovijedao, ispovijedao, molio i pokopan. Bazilika je bogato ukrašena brojnim freskama, reljefima na kojima su radili najveći kipari i umjetnici onog vremena. Posebno mjesto zauzima i relikvijar, prostor u kojem se nalaze svečeve relikvije, od kojih se posebno ističe svečev jezik, jer je svetac bio izniman propovjednik. U bazilici smo slavili i sv. Misu. U blizini je i bazilika Sv. Justine u kojoj se nalazi grob Svetog Luke Evanđeliste. Nezaobilazno je svakom hodočasniku u Padovi i kapucinsko svetište i Crkva posvećena našem svecu, svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću. Naš, a svet! Kako to lijepo zvuči. Na pročelju crkve njegova slika, podignute ruke u blagoslovu, umornih očiju, pogleda punog ljubavi I razumijevanja, dočekao nas je naš svetac. Iako je bio svega 135 cm visok, bio je tako velik. Pred njegovim staklenim sarkogafom kleknuli smo i pomolili se , a potom ušli u njegovu ispovjedaonici u kojoj je provodio najveći dio svoga života, neumorno ispovjedajući i služeći Gospodinu. Po dolasku u Asiz posjetili smo i Porcijunklu, drugi naziv za malu crkvicu Gospe od Anđela, udaljeno oko 2 km od Asiza. Za nju se kaže da je kolijevka franjevačkog reda. To je mjesto gdje je sv. Franjo tražio Božju volju za svoj život, gdje su se počela okupljati braća, gdje su utemeljene Klarise i još mnogo toga, a na koncu svoga života tražio je od braće da ga odonesu upravo tu.Nakon završenog posjeta, ispred velebne bazilike u čijem je središtu i smještena Porcijunkula, ponosno smo zapjevali našoj Majci pjesmu: Zdravo Djevo Kraljice Hrvata.
Drugi smo dan posjetili predivan Asiz “grad na gori”. Uz ovo je mjesto vezan ključni događaj u životu sv. Franje; potaknut duhom Božjim svraća u crkvicu sv. Damjana te u njoj prepoznaje Krista na križu koji mu progovara „ Franjo, idi i popravi moju Crkvu“. U velebnoj bazilici sv. Franje slavili smo i sv. Misu, posjetili grob sv. Franje, te ostali neko vrijeme u molitivi i tišini. U gradu je mnogo crkava. Među važnijima su katedrala sv. Rufina, bazilika sv. Klare gdje se nalaze sestre klarise. Važno je i spomenuti da je grad prepun mladosti. Tamo smo susreli naše sunarodnjake, mlade iz frame Dubrava, predvođene dvojicom Franjevaca.Susreli smo se ispred crkve Sveta Marija Velika u kojoj je položeno tijelo blaženog Krala Acutisa. Zanimljivo je kako je Karlo prvi blaženik koji je imao Facebook profil i za koga je Papa Franjo rekao:“ Karlo nije upao u zamku i znao je koristiti novu komunikacijsku tehnologiju za prijenos Evanđelja, za prenošenje vrijednosti i ljepote.“ Bio je uistinu pravi Božji influencer. Njegova autocesta za nebo bila je Euharistija. Znakovito je i mjesto nedaleko od Asiza tzv. Carceri, u koju je Franjo često navraćao kako bi u osami i molitvi obnovio duhovnu snagu. To se mjesto zove još i Franjina pustinja. Bila je to I prilika da i mi u osami i uz pjev ptica promišljamo o vlastitu životu, prilika za susret s Bogom, prilika za divljenje I zahvaljivanje. Prilika za nove odluke.
Treći dan ujutro posjetili smo Greccio franjevačko svetište gdje smo susreli fra Ivana Matića I njegovu družinu poslužitelja Iz kuće Susreta Tabor, te ponovo naše mlade framaše s kojima smo zajedno slavili i Svetu misu. Mjesto je to gdje je sv. Franjo upriličio prve žive jaslice, a u samom su svetištu izložene jaslice iz cijelog svijeta. Diveći se i razmišljajući o predivnim jaslicama, razmišljam o Božjoj neizmejrnoj ljubavi u kojoj poništava sama sebe, dolazi radi svih nas, radi cijelog svijeta i daruje nam se. Nakon Greccia odlazimo za Fonte Colombo, kojeg zovu i Frnjevački sinaj jer je tamo sv. Franjo dobio pravila za franjevački red. Ponovo susrećemo fra Matića koji nam je održao I kratko predavanje o povijesti franjevačkog reda. Nastavljamo putovanje za Cascia, gradić sv. Rite, zaštitnice nemogućeg, zaštitnice beznadnih i teških situacija. Bila je duboko sjedinjena s Bogom, kojeg je žarkim srcem ljubila. Ona je zlo pobjeđivala dobrim. Bila je svetica žive vjere. Mnogo je razmatrala o Isusovoj muci, te je i postala dionicom Njegove muke, noseći na svom čelu trn iz Njegove krune. Njezino nerapadnuto tijelo pohranjeno je u bazilci koja je sva od ulaznih vrata,oltara i tabernakula ukrašena isklesanim ružama, koje su bile svetičino omiljeno cvijeće.
Četvrti dan uputili smo se prema La Verni, gora, na kojoj je sv. Franjo zadiobio stigme. Mjesto je to više od svetišta, mjesto je to gdje se dodiruje ljudsko I božansko. Na La Verni je Franjo bio raspet zajedno s Kristom. Mjesto je to visokih kamenih zidova prekrivenih mahovinama, oaza mira, tišine i molitve. Nakon slavljenja Sv. Mise, okrepljeni ručkom zaputili smo se kući.
Cijelo vrijeme hodođašća proveli smo i u osobnim, ali i u zajedničkim molitvama. Molili smo krunice, slavili smo Gospodina pjesmom, a nije nedostajalo i obilje smijeha i dobrog raspoloženja za koje su bili „odgovorni“ naš duhoviti, dinamični duo: župnik i naš Ante Perišin, koji su svojim šalama i dosjetkama uveseljavali cijelo društvo.
Teško je i gotovo nemoguće pretočiti u tekst svo ovo duhovno bogatstvo, spoznaje i brojne milosti koje su nam na ovom hodočašću darovane. Susresti duhovne velikane, a opet tako jednostavne i ponizne ostavlja nas bez daha. Poziv je to i nama da okrepljeni i ispunjeni i mi nesebično djelimo primljene milosti. Poziv je to da se i mi poslije ovog hodočašća uputimo u hodočašće u vlastito srce, vlastiti život. Ne očekujmo velike događaje za djelovati. Tu u našoj svakodnevnci pozvani smo ljubiti i služiti, a u molitivi i sakramentalnom životu, tom neisrcpnom vrlu Božje ljubavi i po zagovoru svetaca i Majke Božje crpiti snagu za naše posvećenje, da se i mi kad dođe naš čas, kad nas po riječima sv. Franje posjeti „sestrica smrt“, pridružimo u nebeskoj slavi.
I za kraj Franjevački pozdrav: „ Gospodin ti dao mir
V.L.