Jedan od najljepših i najdražih mjeseci u godini svakako je mjesec prosinac, mjesec darivanja. Biskup sv. Nikola zauzima jedno od vodećim mjesta među blagdanima darivanja. Tako smo ove, kao i svake godine, do sada i mi smo dočekali sv. Nikolu u našoj crkvi s djecom nasmijanih lica.
Njegovu dolasku prethodila je sv. misa. Na početku sv. mise don Ivan je, pozdravivši djecu i roditelje kazao kako je bit kršćanskog života u služenju i darivanju, truditi se kako i na koji način drugoga usrećiti. U propovijedi je ponovio, dobrom dijelu djece, poznate događaje iz života sv. Nikole kako bi potom istaknuo svetopisamsku da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Govoreći o darivanju bez očekivanja da će nam biti uzvraćeno citirao je Michela Quoista koji je
rekao: “Ako daruješ misleći: Tako ću poslije primiti, nećeš dobiti ništa. Samo ako daruješ badava, ne očekujući ništa, dobit ćeš sve.”; Don Ivan nije dužio. Lijepo je pjevati, lijepo je moliti, lijepo se družiti ali, za djecu, kraj sv. mise i dolazak sv. Nikole vrh je vrhova. Tako je i bilo. Na kraju sv.
mise, na najavu kako sv. Nikola baš, ovog trena, ulazi u crkvu osmijeh i radost na licu, te ushićenje malih srdaca, do vrha su ispunili crkveni prostor. Darovi su dijeljeni organizirano i brzo. Da se dijeljenje darova ne bi protegnulo do unedogled sv. Nikola je darove osobno uručio djeci
mlađoj od tri godine, a njegovi pomagači ostaloj djeci. Kako je, prije samog početka darivanja, obećao sv. Nikola darove su dobila dobra i manje dobra djeca. Ona dobra da ostanu dobra, a manje dobra kako bi se popravila. Za vrijeme sv. mise pjevao je dječji zbor. Na samom kraju
uslijedila je zajednička fotografija.
