„Cvijeće je ukras bašte, pčela je ukras cvijeta, a djeca puna mašte, djeca su ukras svijeta“ –
poznati su stihovi hrvatskog kantautora Arsena Dedića. Djeca su blagoslov neba i zemlje.
Narod kojemu je stalo do djece, roditelji koji su otvoreni životu, ne držeći stalno kalkulator u
ruci s pitanjem: koliko to košta, imaju siguran zalog i perspektivu budućnosti.
Nažalost, pred hrvatskim narodom je sve samo ne svjetla i sigurna budućnost. Razlog?
Bijela kuga. Rađa se sve manji broj djece. Siromaštvo? Sigurno ne. Mi Hrvati samo u
kućanstvima bacimo oko 250 milijuna eura hrane godišnje. Za kućne ljubimce, koji također
trebaju skrb, na hranu i ostale potrepštine potroši se oko 800 milijuna eura. Uz podatak da
oko 2,5 milijardi eura godišnje potrošimo u kladionicama i kockarnicama, ništa više ne treba
govoriti. Pametan je naš narod kada kaže: „Bit će svega, neće nas.“ Neupitna je istinitost ove
narodne poslovice. Nažalost, ona nije primjenjiva samo na tebe i mene kao pojedince, nego
vrijedi, ako ovako nastavimo, i za naš narod u cjelini. Svakako imajmo na umu onu davno
izrečenu, staru barem četrdesetak godina: „Budućnost hrvatskog naroda nije u broju
luksuznih kola, nego u broju dječjih kolica.“
Na svetoj misi u 10 sati zazvali smo Duha Svetoga. Djeca su u molitvi vjernika i prinosu
darova donijela različite školske rekvizite i izrekla molitvu vjernika koju je s njima pripremila č.
s. Marinela. Nakon popričesne molitve pjesmom smo zazvali Duha Svetoga i izmolili
prigodnu molitvu.
Već je postalo uobičajeno da na početku školske godine, kao i u većini drugih župa, imamo
blagoslov prvaša, njihovih školskih torbi te zaziv Duha Svetoga za blagoslovljen početak
nove školske godine.
Na kraju svete mise u 11.30 bio je blagoslov prvaša i školskih torbi. Blagoslovili smo torbe
kao što blagoslivljamo križ, kip, krunicu, svijeće, vozila, kuće, polja i drugo. Danas je došlo
nešto više od polovice upisanih prvaša sa svojim roditeljima. Već na samom ulasku u crkvu,
pri uzimanju blagoslovljene vode, moglo se primijetiti da su pojedini roditelji svome djetetu
već do tada održali sate i sate vjeronauka. Poglavito je to bilo uočljivo za vrijeme svete mise.
Roditelji, prvi vjeroučitelji svoje djece, poučili su ih kako se treba ponašati u crkvi i što znači
svetost liturgijskog prostora. Većina djece, uz male dječje nespretnosti i nesnalaženja,
uspjela su do kraja, na svoj djetinji način, biti pozorni slušatelji riječi Božje. Nakon blagoslova
sva su djeca dobila prigodan dar. Na kraju smo napravili zajedničku fotografiju.
Bio je ovo prekrasan susret prvašića i njihovih roditelja s Isusom na najljepšem mjestu u
Kambelovcu – u našoj župnoj crkvi.
