Blagoslov je čin, znak zazivanja Božje prisutnosti nad bića, događaje, mjesta, stvari … Za
razliku od sakramenata, koje izravno ustanovio sam Krist, blagoslovi ili blagoslovine
ustanovila je Crkva koja ih ima pravo i obvezu definirati i poticati. Blagoslovine nazivamo i
sakramentalima. Uz blagdan sv. Marka evanđelista povezan je i običaj blagoslova polja i
usjeva. Nekoć se išlo na oranice i njive, vinograde i vrtove da bi se na licu mjesta izmolile
prikladne molitve. Velika većina nekadašnjih polja i oranica je zapuštena jer je sve manje onih
koji mogu i žele raditi, budući da se koda nas, kako kažu, „ništa ne isplati“. Ipak, u mnogim
mjestima pa i manjim gradovima ostao je običaj blagoslova polja. Uz blagoslov polja sada je
često pridodaje i blagoslov svih radnih mjesta. Tako je bilo i ove godine. U nedjelju nakon
blagdana sv. Marka, nedjelju Dobrog Pastira, budući da je narod božji teško okupiti radnim
danom, nas preko dvjesto okupilo se pored crkvice sv. Mihovila u Lažanima gdje smo slavili sv.
misu za Božji blagoslov naših polja, radnih mjesta te svih onih, i svega onoga, što donosi
napredak i prosperitet čovjeka. Euharistijsko slavlje predvodio je naš župnik don Ivan, a pjevao
je mješoviti župni zbor. U svojoj propovijedi župnik je rekao: „Kad danas blagoslivljamo polje,
našu zemlju, žito, loze i masline, priznajemo da bez Boga nema pravog rasta. Težak sije i radi,
ali Bog daje i podržava život. I koliko god je taj rad mukotrpan, on je blagoslovljen kada je
povezan s Bogom. Isto vrijedi i za more. Naši ribari, koji poput prvih Isusovih učenika izlaze na
more, znaju što znači osloniti se na nešto veće od sebe. Noći bez ulova, neizvjesnost, opasnosti
– i opet izlazak. I njima danas Dobri Pastir govori: ne bojte se, ja sam s vama. No, Isus kao
Pastir ne vodi samo pojedince – On vodi zajednicu. On vodi obitelji, sela, radna mjesta. Zato
danas mislimo i na sve koji rade u tvornicama, uredima, radionicama. I tamo je potrebno
vodstvo Dobrog Pastira. Jer gdje nema pravog vodstva, lako se izgubi dostojanstvo čovjeka.
Stoga je posebno danas bitna riječ – odgovornost. Pastir je odgovoran za svoje ovce. A i svaki
čovjek nosi neku odgovornost: u radu, da bude pošten, u društvu da gradi pravednost, u obitelji,
da ljubi i čuva zajedništvo. Na kraju misnog slavlja uz pjevane litanije krenuli smo s južnu
stranu crkve sv. Mihovila gdje smo zazvali Božji blagoslov. Nakon blagoslova nastavilo se
zajedništvo za stolom s ćevapima, kolačima te kasnije, popodne pečenom janjetinom. Sve su to
pripremili i besplatno dijelili naši vrijedni župljani. Kroz sve to vrijeme četrdesetak djece se na
ledini igralo i zabavljalo starim, pomalo zaboravljenim igrama.
