PROSLAVA GOSPE KARMELSKE
Tradicionalno u svečarskom duhu u našoj župi proslavljen je blagdan Gospe od Karmela, naše nebeske majke i zaštitnice. Don Jakoslav Banić, sada misionar u Ugandi, predvodeći trodnevnicu svojim propovijedima, zapravo svjedočanstvima, duhovno nas je na poseban način pripremio za ovaj blagdan naglašavajući molitvu, osobnu, obiteljsku i molitvu zajednice, posebno molitvu krunice kao jedini štit koji će u izazovima vremena u kojem živimo moći zaštiti naše tijelo i dušu. Pitanje koje je, u prisnom, neposrednom odnosu sa svojim vjernicima kakav ovdje ima jer je Kaštel Kambelovac župa u kojoj je obavljao prve dvije godine svog svećeničkog poziva, postavio u propovjedi trećeg dana trodnevlja: „Gledam vas i vidim ozbiljna, smrknuta lica, spuštene glave, a da vidite njih u Ugandi na misnom slavlju! Lica su im u osmjehu i radosna! Zašto smo mi tako ozbiljni, smrknuti i zabrinuti, zamjerljivi Bogu, mi koji imamo sve, dok su oni vedra lica, radosni i iako umiru od gladi, uvjereni da ih Bog voli?“ pitanje je pred kim je priznao da je i on kao svećenik zastao, pitanje je koje je ujedno i odgovor i pouka i poruka trodnevnice. Naša trodnevnica je imala još jedan cilj, a to je pomoći našem Jakoslavu pri izgradnji duhovno pastoralnog centra u njegovoj misiji. Sto na tri večeri trodnevnice, što darovima prij i poslije sv. misa za don Jakoslavovu misiju smo skupili 12.930 eura. Natrodnevnici su pjevala i svirala naša dva benda VIS Effata i VIS Mihael te mješoviti župni zbor. Završno misno slavlje, proslave Gospe Karmelske, na sebi svojstven, osebujan način predvodio je mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup u miru. Ističući svoj dolazak iz jedne, kako sam kaže u mnogim očima otpisane i opustošene banjalučke biskupije u kojoj je đavao zaigrao pakleno kolo kako bi iskorijenio Kristove sljedbenike i Gospine štovatelje, pitanjem „Zašto smo danas ovdje?“ posvijestio nam je poziciju kršćanina danas u novom svjetskom poretku koji nam nameću svjetski moćnici i vladari koji istinske vrijednosti, ne samo da stavljaju na zadnja mjesta već ih žele u potpunosti izbrisati s ljestvice vrijednosti. Rekao je kako mise i procesije kao javno očitovanje svoje vjere nije moderno, nije europski, mnoge evropske crkve su zatvorene, pretvorene u nešto drugo. Upravo zato misa i procesija kao javno svjedočanstvo koje šalje poruku svakom slučajnom prolazniku i turistu da okupljanjem oko lika Gospe Karmelske koju su nam preci isklesali i ostavili, nastavljamo graditi civilizaciju ljubavi svjesni svojih predaka i kršćanskih korjena. Mons. Komarica zanosno je nastavio: „Naš cilj je Nebo, ne Kaštela, ne Split, ne Beč, ne Berlin, već Nebo. Javno čašćenje kroz brojna Gospina svetišta u Hrvatskoj svrstava naš hrvatski narod, odnosno priljepljuje mu se etiketa: Marijin narod“ kako bi potom vjernicima prenio razmišljanja i govor nekih svjetskih čelnika: „Znate što su mi rekli u brojnim razgovorima koje sam vodio nakon rata s vrlo utjecajnim tadašnjim, a i današnjim svjetskim političkim vođama, na različitim mjestima ali vidljivo sa istom strategijom: Oče biskupe ima nekoliko naroda u Europi gdje je utjecaj katoličke crkve prejak, moramo razvodniti taj utjecaj: poljski narod, irski, slovački, nešto malo litvanski, a posebno hrvatski narod. Zaključili smo da je utjecaj katoličke crkve kod Hrvata u Bosni i Hercegovini toliko jak da ga ne možemo razvodniti već ćemo ih fizički raseliti i iskorijeniti iz Bosne. Te paklene strategije današnjih slugu sotone odvijaju se pred našim očima, ali ja gledam vas koji svojom prisutnošću ovdje, u procesiji ostvarujete Božju strategiju spasenja svih, pa i onih koji su protiv njega.“ Zatim se obratio slavljenicima ovog slavlja: „Vi ste na tragu Ilije, najvećeg od starozavjetnih proroka koji protiveći se tadašnjem poglavaru, sa brda Karmela vapi Bože spasi moj narod. Upravo to radite vi ovdje. Ovo je vaš Karmel na kojem pokazujete da nećete slušati vladare, ma kakvi oni bili, koji prkose Bogu, koji se protive Božjim zakonima, i čiji zakoni ruše čovjeka u njegovom dignitetu. Lik Majke s Djetetom koji su vaši bosi momci javno pronijeli u procesiji kroz mjesto, pokazuje ključ i put budućnosti. Dijete u naručju Majke jedino može svladati civilizaciju smrti koja nam se nameće. Ono što radimo djelotvornim kršćanskim životom, karitativnim djelovanjem srca otvorenog drugima, brojnim molitvenim grupama, u tome je spas, i osobni, i spas jednog naroda, udruživanje u zajedničku molitvu, obiteljsku i molitvu u molitvenim udrugama i zajednicama. U blagoslovu djece na kraju misnog slavlja, biskup Komarica ponovio je poput lijeka potrebnu poruku nade: „Tko voli djecu, tko želi djecu, taj je na Božjoj strani, taj ima budućnost, taj voli svoj narod, svoj rodni kraj, svoju domovinu. Budućnost pripada onima koji vole i opredjeljuju se za život.“ Slavlje je završeno riječima zahvale našeg, kako ga sam biskup naziva originalnog i domišljatog župnika don Ivana Čotića, u prvom redu Bogu i našoj zagovornici Gospi Karmelskoj, a onda svima koji su omogućili da ovo bude lijepa, korisna i plodonosna duhovna obnova kroz koju smo odricanjem i novčanim darovima pomogli i rad misije u Ugandi našeg don Jakoslava. Don Ivan je još dodao kako se čvrsto nada, uz pomoć božju, da će slijedeće godine, za Gospu Karmelsku barem dijelom biti izgrađen novi župni pastoralni centar. Slavlje je pjesmom animirao mješoviti župni zbor.
Marija Pavlinović
