U crkvici sv. Lazara, četvrtu godinu zaredom, na starom kambelovskom groblju, proslavili smo blagdan svetih Lazara, Marte i Marije, prijatelja Isusovih. Samom blagdana prethodila je velika akcija čišćenja naših vrijednih Kambelovčana koji itekako vode računa o svojim povijesnim, starim lokalitetima i tradiciji. Do prije četiri godine brigu o starom groblju vodio je naš dragi, dobri i nezaboravni Felicio, koji nas je napustio te više nije među nama. Felicio dragi, hvala ti za žrtvu i služenje Bogu te svojoj, tebi tako dragoj župi sv. Mihovila i Gospe Karmelske. Sada, svake godine sve brojnija ekipa, najmanje dva puta godišnje prekrasno uredi prostor oko crkvice, groblje i oko groblja.
Nikada veći broj vjernika okupio se na slavlje brata i dviju sestara. Euharistijsko slavlje predslavio je naš župnik don Ivan. U uvodu sv. mise nakon pozdrava istaknuo je kako su nam svi troje uzori u služenju. Marta kao domaćica i vjernica s rečenicom: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet.“ Marija, ona koja je izabrala najbolji dio i Lazar kojega je Isus toliko volio da je na njegovu grobu zaplakao. U svojoj propovijedi don Ivan je kazao: „Lazar je četiri dana u grobu. Drugim riječima – gotovo, zaključeno, nema šanse. I baš tada dolazi Isus. Ne kad još ima nade, nego kad svi već odustanu. Marta ga opominje: ‘Isuse, gotovo je, nema šanse… situacija smrdi.’ I tu se sad događa nešto zanimljivo. Isus ne kaže nema problema, ja ću. Nego: Odvalite kamen. Naravno, Bog će učiniti čudo, ali ti prvo digni, pokreni i makni ono što te zatvara kako bih došao k tebi. Mi bismo radije obrnuto: Isuse, ti riješi, a ja ću ako baš bude trebalo… možda i onda čekamo promjenu, a kamen stoji. Kamen je problem koji priječi kako bi Isus ispunio tvoje i moje srce. Kamen je to tvrdoglavosti, oholosti, egoizma, samosažaljevanja, nevjere ili čak lažnog ponosa. Ili ono naše: Takav sam ja, što mogu?“ Nakon toga župnik se s par misli zadržao na Isusovoj zapovijedi: „Odmotajte ga! Oslobodite ga!“ nakon što je Lazar, zamotan u plahte, uskrsnuo. On se sa svim nazočnima upitao: „Koliko ima danas Lazara, ljudi koji su se možda i pokrenuli, ali su još uvijek zarobljeni u starim pričama, navikama, odnosima? Potrebno je truditi se, moliti milost Božju kako bismo se oslobodili starih navika, kako sv. Pavao kaže, starog čovjeka, i prihvatili Božju riječ i krenuli njegovom istinom i putem.“
Euharistijsko slavlje pjevanjem je pratio naš mješoviti župni zbor.
