Prošla su dva tjedna od početka nastave i vrijeme je, nakon snalaženja i utvrđivanja rasporeda, za zaziv Duha Svetoga za sretan i uspješan početak školske godine te blagoslov prvaša i školskih torbi. Iz cjelodnevne bezbrižne igre u obitelji i s vrtićkim prijateljima prijeći u školske klupe nije lako, velike su to promjene u životu mališana.
Stižu prve obveze u obliku domaćih radova. One se lakše obavljaju kad su tu olovke, pernice i torbe s likovima iz omiljenih crtanih ili igranih junaka. Nađe se i pokoja bilježnica sa slikom vjerske tematike. A još kad imaju i Božji blagoslov – domaći radovi postaju prava uživancija: zbrajati i oduzimati, pisati velika i mala tiskana i pisana slova puno je manji problem uz Onoga koji ih ljubi najviše na svijetu. Ipak, poneki će matematički zadatak zahtijevati više vremena, poneko slovo će ići možda u krivu stranu, gumica za brisanje će imati posla… Pa nije zaludu ona izreka: bez
muke nema nauke! U tom smjeru išla je i župnikova propovijed. Don Ivan je rekao kako je jedna od glavnih tema današnjeg evanđelja tema odgovornosti. „Osim roditelja svoju odgovornost, koliko god to vama izgledalo prezahtjevno i preteško, trebate preuzeti i vi, prvašići. Kako i na koji način? Tako što ćete vrijedno i svakodnevno pisati svoju zadaću i učiti ono što od vas traže nastavnici. Slušati roditelje te pomoći, onoliko koliko možete, onom tko od vas pomoć treba. Ovdje posebno mislim na prijatelje i prijateljice u školi“ zaključio je don Ivan. Nakon blagoslovne molitve svaki prvašić je dobio mali dar. Djelitelji su bili don Josip i don Ivan. Svatko je dobio čokoladu veću i manju za pojesti, sličicu sv. Mihovila arkanđela s posvetnom molitvom kako bi se sjetili pomoliti se zaštitniku naše župe te medaljicu sv. Mihovila, da ih sv. Mihovil, čuvar od Zloga, čuva, ne samo njih nego i njihove obitelji. Don Ivan je roditeljima preporučio da medaljicu spreme, na sigurno mjesto, u školsku torbu, kako bi neprestano bila uz naše prvašiće.
