Jučer, u srijedu, na dan sv. Josipa zajedno s našim duhovnikom, župnikom don Ivanom slavili smo prvu sv. misu za članove četiri vjenčića sv. Josipa naše župe. »Molitveni vijenac Prečistoga srca Josipova«, kako se službeno zove, sastoji se od malih vjenčića. U svakom molitvenom vjenčiću nalazi se 31 pojedinac ili obitelj koji se povezuju molitvom, postom i sv. misom. Svaki član odabere jedan dan u mjesecu, bolje rečeno datum, budući da se dani od nedjelje do subote kao takvi ne mogu odabrati, koji će biti njegov datum za molitvu, I tog datuma moli: Zaziv Duhu Svetom, krunicu i litanije sv. Josipu, pokorničku molitvu pape Franje, posvetnu molitvu Prečistomu Srcu Josipovu, a pozvani su i na post o kruhu i vodi te sudjelovanju na misi. Ako osobi molitvenog vjenčića nije moguće postiti o kruhu i vodi onda će odabrati neku žrtvu ili djelo milosrđa. Svaki molitelj dobiva knjižicu, tzv. vjenčić sa svim podacima o svom molitvenom danu, datumu, ostalim moliteljima i duhovniku molitvenoga vijenca. Članovi Molitvenoga vjenčića Prečistoga Srca Josipova sudjeluju u životu svoje župne zajednice, mole i služe Bogu i braći ljudima, pod vodstvom svoga župnika. Na samom početku misnog slavlja don Ivan je pozdravio sve nazočne čestitavši im što su odabrali jednog od najvećih i najsnažnijih zagovornika pred Bogom, sv. Josipa. On je bio Božji izbor, on je i naš izbor. U propovijedi, naš župnik i duhovnik sva četiri vjenčića sv. Josipa, govoreći o šutnje sv. Josipa, uz potrebu govora kada treba govoriti, između ostalog je rekao: „Večeras ovdje govorimo o veličini Josipove šutnje i usput o Marijinoj šutnji. Znati šutjeti kako li je to samo potrebno. Ni svjesni nismo koliki je to blagoslov. Koliko li je samo, u doslovnom smislu, života spasila šutnja onih koji podivljalima i razbješnjelima nisu ništa odgovorili. Koliko li je samo brakova spasila šutnja onih koji bračnom drugu nisu uzvratili istom mjerom ili koji su prešutjeli nekakav pogrešan potez ili izgovorenu riječ. Nije bez razloga ona poslovica: kako je šutnja zlato ili „tko muči dva uči“ ili latinska: si tacuisses, philosophus mansisses što će reći: da si šutio ostao bi filozof, mudrac. Međutim, u većini slučajeva šutnja uključuje jednu veoma nezgodnu stvar, a to je da je za šutnju često puta potrebno biti strpljiv, a to opet znači kako trebamo biti spremni na veće ili manje trpljenje. Tako dolazimo na vrlo poznati „teren“ naše vjere kako se ‘po muci i smrti dolazi k slavi uskrsnuća’.“ Na kraju misnog slavlja don Ivan je dao još neke upute i savjete članovima Molitvenoga vjenčića Prečistoga Srca Josipova.
