PROSLAVA BLAGDANA SV. MIHOVILA
Za proslavu blagdana sv. Mihovila, zaštitnika naše župe, ove godine imali smo posebnu duhovnu pripravu, trodnevnu duhovnu obnovu pod vodstvom don Dražena Radigovića, svećenika čije je karizmatsko djelovanje dobro poznato i široj javnosti. Sada smo imali priliku i osobno ga upoznati, sudjelovati i svjedočiti, kako mi, župljani, tako i ne mali broj hodočasnika iz susjednih župa. Teško je izdvojiti nešto od onog čemu nas je želio podučiti kada je gotovo svaka rečenica pouka za sebe koja bi poticala želju da još malo priča baš o tome, tako da bi svaki dan trodnevnice prošao brzo, stalno je nedostajalo još malo vremena, a treći objektivno najduži- trajao je nekako najkraće. Na koncu posljednjeg dana trodnevnice imali smo cjelonoćno klanjanje pred Presvetim kao zahvalu za udijeljene milosti. Završno misno slavlje na sam blagdan sv. Mihovila, koje je također predslavio don Dražen, tako duhovno obnovljeni i pripremljeni zaista se činilo kao vidljiva svečanost nevidljivog duhovnog svijeta u koji nas je don Dražen uveo na svoj jednostavan, neposredan i slikovit način, sa uvjerenjem nekoga tko taj nevidljivi duhovni svijet jasno vidi i živi. U bitnome, podučio nas je, kao da nam čita recept za pripremu djelotvornog lijeka, kako u svoj svakodnevni život staviti vjeru u akciju, kako živjeti po vjeri i kroz vjeru i kako moliti sa uvjerenjem i saznanjem da nas Bog čuje, kako bismo dobili Božju pomoć i zaštitu u svim sferama našeg života, i konačno osjećali predivni Božji blagoslov u svom životu. Prvog dana ukazao nam je na nešto što je većina nas u bar nekom dijelu svog života iskusila. Ispraznost, nezadovoljstvo i nemir u srcu kada iz svog života odmaknemo Boga, kad ne damo Bogu prvo mjesto, kad nemamo vremena za Boga. Ali sve što ostvarimo nekako nas ne ispunjava. Nemamo mira ni zadovoljstva u srcu. I sve je, kako kaže knjiga Propovjednikova „Ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost.“ Da naš život ne bi bio takav, da bismo stavili vjeru u aktivno stanje, preduvjet su dvije bitne stvari: 1. Iskustvo Božje ljubavi, osjetiti da nas Bog voli. Često mislimo da nismo dovoljno dobri, da ne zaslužujemo ni moliti, pa čekamo da se popravimo kako bi bili dovoljno dobri za Boga. A upravo je obrnuto. Mi se ne trebamo promijeniti i postati bolji da bi primili Isusa. Mi prvo primamo Isusa i onda se mijenjamo. Isus k nama ne dolazi po našim zaslugama nego po „obilju svoje milosti i praštanja“. Potrebno je moliti za iskustvo Božje ljubavi- „Bože, dozvoljavam Ti da me voliš.“ 2. Iskustvo živoga Boga- susret sa živim Isusom je moguć. I opet ovisi o nama. Treba nam molitva, Božja Riječ. Svaki dan u čitanjima /molitvi/evanđelju potrebno je zapamtiti onu riječ koja nas je posebno dodirnula /iz nekog razloga odjeknula u našoj duši jer Bog upravo preko te riječi nama osobno želi nešto reći, intervenirati u našem životu. Kad razmišljamo o toj riječi, predajemo se tome, to je molitva srca. To je molitva u kojoj se susrećemo s Gospodinom po njegovoj živoj Riječi koju nam je osobno uputio. Ne molitva kada su nam misli bilo gdje. Ta molitva je zajedništvo s Bogom koje je trebalo samom Isusu i zato se povlačio u osamu, na molitvu. Drugog dana don Dražen nas još više uveo u taj nevidljivi duhovni svijet koji je postojao prije ovog vidljivog. Božja riječ je nevidljivi svijet učinila vidljivim. Vidljivi svijet je prolazan. Nevidljivi vječan. Naš život na ovom svijetu je kao treptaj oka naspram vječnosti. Nevidljivi svijet zapravo je prava stvarnost. I pokazao nam gdje su blagoslovi koje tražimo u svom životu, kako doći do njih, kako zadobiti uslišanje, kako znati da Bog uvijek čuje naše molitve. U Efežanima, 13 glavi piše da nas je Bog u Kristu blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim. Dakle blagoslov je nevidljiv, u stvarnom, ali nevidljivom duhovnom svijetu. Isus je na križu otkupio sve naše grijehe i slabosti i blagoslovio nas svakim blagoslovom. Pripremio ih je za nas. Voditelj duhovne obnove je dalje nastavio: „Blagoslovi su pohranjeni u nebu, u toj duhovnoj stvarnosti gdje Bog prebiva. Tu postoji rješenje za svaki naš problem. A da bi išli u tu duhovnu stvarnost, treba nam vjera. Vjera je prodor u svijet duhovne, nadnaravne stvarnosti, tu uzimamo blagoslov i prenosimo ga u našu vidljivu stvarnost. Kako? Isus nam je dao odgovor? Molite Oca u moje ime. Isus nikada nikog nije odbio. On uvijek uslišava. Od trenutka kada s vjerom prodremo u taj duhovni svijet i počnemo moliti mi smo već uslišani.“ Potom se don Radigović upitao: „Koji su Božji odgovori na našu molitvu?“ i rekao: „na tri načina: 1. Da. Odmah ( npr. čudesna ozdravljenja); 2. Ne još. Još nije vrijeme i 3. Ne. Imam nešto bolje za tebe.“ U daljnjem svom promišljanju don Dražen je savjetovao da kada nas Bog ne usliši odmah, ili ne usliši na način na koji mi želimo potrebno je nastaviti sa ustrajnom molitvom. Ta ustrajna molitva neće promijeniti Boga, Boga ne treba mijenjati. Ta molitva treba će promijeniti nas i naše srce otvoriti za Božju volju i Božji plan za nas a ne naš plan. Zato treba čitati Božju riječ da bi Boga upoznali. Molitva će uvijek donijeti plod i milost iako možda neće biti po našoj želji. Po molitvi će Bog intervenirati i mijenjati okolnosti da za nas bude još bolje. I zato slobodno možemo, čim počnemo moliti, čim prodremo u duhovnu stvarnost, pošto smo već uslišeni na jedan od ova tri načina, početi zahvaljivati. Molitva zahvale je najjača molitva vjernika. „Ako ni jedna druga molitva ne uspije molitva zahvale će uspjeti“. (T. Ivančić). Nakon toga voditelj duhovne obnove je istaknuo kako je glavni uvjet uspješne molitve: vjerovati da Bog po našoj molitvi intervenira za nas. Zatim je dodao: „ Ne smijemo se obeshrabriti se gledajući u okolnosti, u neizlječivost bolesti i sl. Molitva će donijeti plod i milost uvijek. Često zna nakon molitve biti još gore. Đavao želi da posumnjaš, želi te obeshrabriti. Želi da prestaneš moliti. Treba ustrajati“, da bi istaknuo Isusovo ohrabrenje svima nama: Ne bojte se. Ja sam s vama. Nastavio je dalje govoriti o tome da ako u to vjerujemo dok u Isusa gledamo hodat ćemo poput Petra po vodi, po valovima života. Ako pogledamo u okolnosti, u more uzburkano olujom, uplašit ćemo se, posumnjati i poput Petra tonuti. Fokus mora biti na Isusu. U Isusa gledati. Znati da će nam pružiti svoju nadnaravnu pomoć. Kada tonemo to je znak da gledamo u probleme a ne u Isusa. Bojimo se. Strah paralizira. Tada smo izgubili prije nego je bitka i počela. Treći dan duhovne obnove don Dražen nam je dao upute kako zaliječiti loše odnose u obitelji i kako zaštititi obitelj od đavolskih napada. Jer, kako je rekao: „đavao ne voli obitelj. Jer je obitelj crkva u malom, i temelj društva. Kad uspije razoriti obitelj, razara Crkvu. Zato je uloga majke i oca neizmjerno važna u očuvanju obitelji- oca koji daje identitet, majke koja daje ljubav. Bog na prvom mjestu, molitva, obiteljska, ma kako kratka štit je od kojeg se odbija svako zlo. Najveći razarači obitelji, psovka, proklinjanja, pornografija, uništavaju a ujedno programiraju djecu za takvo ponašanje jer drugo nisu upoznali.“ O odnosu žene i muža je istaknuo: „žena treba poštovati svog muža, jer on treba poštovanje. Muž treba ljubiti svoju ženu, jer ona treba ljubav. A ona najčešće samo prigovara, dok ni ne spominje stvari zbog kojih ga treba poštovati. Ona prigovara jer zapravo treba ljubav. Kad počne prigovarati, muž treba voljeti i zagrliti svoju ženu, a ne iznositi protuargumente njenim prigovaranjima koji samo nastavljaju svađu.“ Cijelom trodnevlju posebnu dimenziju dale su pjesme, slavljenje zajednice „Dobri pastir“, koje je don Dražen utemeljitelj širom Hrvatske, te su se u skladu s poznatom izrekom „Tko pjeva, dvostruko moli“ molitve još više umnožile, blagoslovile i do suza dirnule mnoga srca. U zahvali koju je don Draženu na kraju završnog slavlja izrekao don Ivan ističući kako je na ovaj način naša župa postala duhovno središte Kaštela rekao kako mu je žao što su neki propustili ovo milosno vrijeme i što nisu bili dionici i svjedoci obilja primljenih milosti i darova Duha Svetoga, koji su se dogodili po njegovoj molitvi i zagovoru. Blagdansko misno slavlje uzveličao je mješoviti župni zbor pod vodstvom č.s. Marinele Delonga.
Marija Pavlinović
