U našoj župi od 1. rujna do 5. rujna organizirali smo drugi po redu ljetni oratorij. U oratoriju su sudjelovala djeca od završenog trećeg do završenog osmog razreda osnovne škole. Organizatorica i voditeljica oratorija bila je Antea Duvnjak studentica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, smjer medicinska biokemija. Školu za animatore prošla je kod salezijanaca na splitskom Kmanu i zagrebačkom Jarunu. Geslo ovog oratorija bilo je: “Ljubav mi je sve objasnila i ljubav je sve riješila.” Djeca su bila podijeljena u četiri različite skupine te je svaka skupina nosila svoju boju majice: zelena, žuta, crvena i tamno plava. Prvog dana, u nedjelju, članovi oratorija i animatori su slavili sv. misu nakon koje su im podijeljene majice. Uglavnom, ortaorij je započinjao s igrama kako bi svi zajedno slavili sv. misu te nastavili s igrama, radionicama, pjesmom i zabavom. Točno u osam sati navečer, na zvuk zvona, svi smo zaustavili aktivnosti te zajedno izmolili Anđeo Gospodnji imajući na umu da odgovor na pitanje: Kome zvono zvoni? glasi: nama zvono zvoni. U utorak, trećeg dan oratorija svi članovi oratorija imali su priliku za sv. ispovijed za koju smo se pripremali ispitom savjesti. Na raspolaganju za ispovijed bilo više svećenika. Nakon sv. mise slijedile su formativne radionice. Te radionice su predvodili animatori koji su pomogli djeci da dođu do odgovora i spoznaju Boga. Nakon radionica, slijedile su različite igre vodene igre, štand igre… koje su također predvodili animatori kako bi djecu poticali na borbenost i natjecanje. Nakon igara u crkvi je uslijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom kojem su prisustvovali svi članovi oratorija. Klanjanje je animirao, kao i kratke nagovore na sv. misama don Ivan. Trećeg dan oratorija, oratorijanci su u dva busa išli na izlet u špilju Vranjaču. Špilju je, kako nam je rekao gosp. Marko Punda, naš vodič sasvim slučajno otkrio Stipe Punda još 1903. godine tražeći ranjenog goluba, 1929. godine je otvorena za posjetitelje, a 1963. proglašena zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Najveća dubina špilje je 107 metara, ukupna dužina staza za posjetitelje je 365 metara. Špilja uz uređene staze ima i stepenice sa zaštitnim konopima, rasvjetu, vrata i nadzornu službu. Zove se Vranjača budući da su iz nje svako malo izlijetale vrane. U špilji su se neki dobro rashladili, da ne kažemo smrzli. Nakon posjeta špilji djeca su imala organizirane igre, a prije povratka kući don Ivan ih je sve počastio sladoledom. Četvrti dan, ujedno i zadnji, bio je isti kao prva dva dana. Pola sata prije dolaska djece animatori su imali dogovor kako i na koji način provesti četiri ure zajedništva. Svaka večer je završavala s tri Zdravo Marije i riječju za laku noć. Svi članovi oratorija su dobili magnet sa zajedničkom fotografijom kao uspomenu na ovo kratko ali intenzivno ispunjeno vrijeme igrom, molitvom i zajedništvom. Ove godine na ljetnom oratoriju je sudjelovalo 80 djece s 10 animatora. Radosni smo zbog svih koji su se prijavili i nadamo se da se vidimo i sljedeće godine.
Anica Pavlinović
