Svake godine oni koji štuju Božje milosrđe, kao i oni koji to žele postati, susreću se u Mariji Bistrici kako bi ojačali nada, ljubav i zajedništvo među “onima koji Krista ljube” te ulazak u sve dublju spoznaju Božjeg milosrđa. Tako smo se i mi, štovatelji Božjeg milosrđa, iz naše župe pod vodstvom našeg župnika don Ivana uputili u subotu 19. listopada, u ranim jutarnjim satima, putem Marije Bistrice na 11. Nacionalni susret štovatelja Božjeg milosrđa. Svatko s krunicom u rukama, svatko sa svojim križem, svojim mislima i nakanama. Hodočastiti znači putovati prema nekome i s nekim kako bi ga uvijek iznova pronašli i susreli, u ovom slučaju samog Sina Božjega, Isusa Krista. A njegovo milosrđe ne poznaje granice, ono samo ljubi.
Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem kojeg je predvodio mons. Ranko Vidović, hvarski biskup uz nazočnost dvadesetak svećenika. Sv. misom iskazana je zahvalnost Bogu za dar slike Božjeg milosrđa i Dnevnik sv. Faustine Kovalske u povodu 90. obljetnice njihova nastanka. Zatim je slijedilo štovanje relikvija svetaca Božjeg milosrđa, a nakon toga je krenula pobožnost Križnoga puta i krunica Božjeg milosrđa. Molitvom posvete svijeta Božjem milosrđu i molivom litanija u čast sv. Faustine te molitve zadobivanja milosti po njezinu zagovoru završila je ovogodišnja proslava. Istaknula bih misli biskupa Ranka : “što se od nas traži braćo i sestre….samo jedna iskrena otvorenost, samo u jedno iskreno otvoreno srce može ući punina milosti i milosrđa. A to je jedina garancija da ćemo se vratit kući drugačiji. Milosrđe bi trebalo biti znak prepoznavanja, jer smo stvoreni na njegovu sliku i priliku.” Dalje nastavlja biskup: “jesmo li mi samo korisnici Božjeg milosrđa ili imamo jedan uzvišeniji poziv? Neka milosrđe bude program tvog i mog života milosrđe primljeno od Gospodina i darovano svoj braći ljudima.” Bilo je ovo jedno krasno hodočašće i dan za pamćenje, od tišine u osobnoj molitvi do zajedničkog slavljenja molitve i veselog druženja.
Snježana Marinović
